Lotus Omega - superlimuzina od 283 km/h koju britanska policija nije mogla uhvatiti

Na prvi pogled izgleda kao ozbiljna poslovna limuzina s početka devedesetih. Onda primijetite proširene blatobrane, otvore na poklopcu motora, Lotusove oznake i brzinomjer koji završava na 300 km/h. Lotus Omega nije bila tunirana Opel Omega niti marketinški paket s nekoliko sportskih dodataka. Bila je tvornički projekt Lotusa i General Motorsa, razvijen s vrlo jednostavnim ciljem: napraviti četverovratni automobil koji može parirati tadašnjim superautomobilima.

Rezultat je bio Lotus Type 104 - 3,6-litreni biturbo šestcilindraš, ručni mjenjač sa šest stupnjeva, stražnji pogon i najveća brzina od 283 km/h. U kontinentalnoj Europi automobil se zvao Lotus Omega, dok je britanska verzija nosila ime Lotus Carlton. Upravo je jedan ukradeni Carlton, registracije 40 RA, krajem 1993. postao središte jedne od najpoznatijih britanskih automobilskih kriminalnih priča.

Kako su Opel i Lotus stvorili Type 104

Polazna točka bila je Opel Omega A, odnosno njezin britanski ekvivalent Vauxhall Carlton. Lotus nije samo povećao tlak turbine i promijenio oznake na poklopcu prtljažnika. Serijski 3,0-litreni redni šestcilindraš temeljito je prerađen: povećani su provrt i hod klipova, obujam je narastao na 3.615 cm³, a ugrađena su dva Garrett T25 turbopunjača i dva vodom hlađena intercoolera.

Službeni britanski podatak iznosi 377 bhp. Budući da se u Hrvatskoj uobičajeno koristi metrička konjska snaga, precizna pretvorba daje približno 382 KS. Najveći okretni moment iznosio je 419 lb-ft, odnosno oko 568 Nm. Za prijenos te sile Lotus je upotrijebio ručni ZF mjenjač sa šest stupnjeva kakav se koristio i u Chevrolet Corvetteu ZR-1, a snaga je na stražnje kotače išla preko samoblokirajućeg diferencijala.

3,6-litreni biturbo motor: 0 do 100 km/h za 5,4 sekunde

Prema službenim podacima Vauxhalla, Lotus Carlton ubrzavao je od 0 do 100 km/h za 5,4 sekunde i postizao 176 mph, odnosno približno 283 km/h. Vauxhall ga i danas opisuje kao tada najbržu serijsku četverovratnu limuzinu na svijetu. Brojke su posebno upečatljive kada se uzme u obzir da je riječ o automobilu mase oko 1.655 kilograma, s četiri vrata, velikim prtljažnikom i uporabljivošću obiteljske limuzine.

Važno je i ono čega nije bilo: elektroničkog sustava kontrole proklizavanja koji bi ispravljao pogreške vozača. Automobil je imao ABS, ali kombinacija stražnjeg pogona, približno 568 Nm i tadašnje tehnologije guma tražila je ozbiljan respekt. To nije bio automobil koji je performanse skrivao iza elektronike.

Lotus nije stao na motoru

Lotus je razvio i ovjes, doradio upravljanje te prilagodio kočnice i aerodinamiku. Sprijeda su ostali MacPhersonovi elementi, dok je straga korišten višestruki ovjes. AP Racing isporučio je kočioni sustav; sam AP Racing taj projekt navodi kao svoj prvi posao originalne opreme za cestovni automobil.

Izvana su promjene ostale dovoljno suzdržane da automobil ne izgubi osnovni karakter Omege. Nova maska, prošireni lukovi blatobrana, pragovi, dublji odbojnici, otvori na poklopcu motora i stražnji spojler imali su jasnu funkciju. Automobil je bio širok, nizak i ozbiljan, ali bez teatralnosti tipične za mnoge superautomobile tog razdoblja.

Lotus Omega ili Lotus Carlton - dva imena, isti automobil

Na europskim tržištima model je nosio Opelovu osnovu i ime Lotus Omega. U Ujedinjenom Kraljevstvu prodavao se kao Lotus Carlton, prema tamošnjoj Vauxhallovoj verziji Omege. Tehnička osnova i Lotusova oznaka Type 104 bile su iste. Razlika u imenu postaje važna tek kada priča preseli u britanske Midlands i na registracijsku oznaku 40 RA.

40 RA: krađa koja je Lotus Carlton pretvorila u britansku legendu

Vlasnik Richard Austin kupio je registraciju 40 RA na dražbi DVLA-a u listopadu 1993. i postavio je na svoj Lotus Carlton. Krajem studenoga iste godine skupina muškaraca došla je do njegove kuće u Worcestershireu. Prema Austinovu kasnijem svjedočenju, automobil su gurali s prilaza Fordom Sierra Cosworth, a njega su napali kada ih je pokušao zaustaviti. Kada su pokrenuli Carlton, pred policijom je bio vrlo konkretan problem: tražili su tamnozeleni automobil sposoban voziti gotovo dvostruko brže od dijela gradske policijske flote.

Sljedećih šest tjedana 40 RA korišten je u 11 noćnih provala u trgovine, kioske, benzinske postaje i prodavaonice alkohola u Worcestershireu i West Midlandsu. Prema tadašnjem izvještaju The Independenta, skupina je ukrala cigarete i alkohol u vrijednosti koja se približavala 20.000 funti. Napadi su se odvijali između ponoći i pet ujutro, a pljačkaši su računali na to da će nakon ulaska u automobil brzo nestati.

Provala nasuprot policijskoj postaji

Najdrskiji napad dogodio se 6. siječnja 1994. u Ruberyju. Dvojica muškaraca Lotusom su se zaletjela unatrag u prodavaonicu novina Supercigs, udaljenu svega tridesetak metara od policijske postaje. Policajac je istrčao iz postaje i palicom razbio bočni prozor Carltona, ali pljačkaši su ipak pobjegli. Suvremeni novinski izvještaj navodi da su policajci nakon napada vidjeli tek oblak prašine.

Priča se često prepričava kao jedna neprekinuta filmska potjera, ali provjereni izvori opisuju drukčiju stvarnost. Potjere su uglavnom bile kratke. Gradska patrolna vozila koja je spominjao lokalni policajac zadužen za obavještajne poslove mogla su dosegnuti oko 90 mph, odnosno približno 145 km/h, dok je Carlton mogao gotovo 283 km/h. Uz to, policija je iz sigurnosnih razloga izbjegavala duge potjere koje bi ugrozile druge sudionike u prometu.

Jesu li pljačkaši doista provocirali policiju?

Prema tadašnjem izvještavanju Birmingham Posta, vozač 40 RA povremeno bi usporio i dopustio policijskim automobilima da se približe, a zatim bi iskoristio veliki okretni moment Lotusa i ponovno nestao. Taj detalj dolazi iz novinskih izvještaja i policijskih sjećanja, pa ga treba navoditi kao prijavljeni obrazac ponašanja, a ne kao snimkom potvrđenu činjenicu.

Britanska policija naposljetku je uključila helikopter. Umirovljeni detektiv Brian Osborne kasnije je rekao kako smatra da je upravo prisutnost helikoptera prestrašila skupinu i navela je da napusti automobil. To je njegova procjena, a ne dokazani slijed događaja: helikopter nije zaustavio 40 RA u potjeri niti su pljačkaši tada uhićeni.

Kraj originalnog 40 RA

Nakon što su se racije i viđenja automobila utišali, Lotus Carlton pronađen je 14. siječnja 1994. potopljen u kanalu pokraj Knowlea. Automobil je bio uglavnom čitav, ali bez audiosustava. Odvezen je na forenzičku obradu u Birmingham, a zatim na otpad. Originalni automobil s kriminalnom poviješću nije sačuvan.

Ni sama registracija nije nestala. Austin je 2022. kupio drugi Lotus Carlton i nakon obnove na njega vratio oznaku 40 RA. Zato fotografije današnjeg automobila s tom registracijom ne prikazuju vozilo korišteno u provalama, nego drugi Carlton istog vlasnika. Prema Osborneovu sjećanju, policija se počiniteljima nikada nije približila dovoljno da bi ih uhvatila.

Zašto je Lotus Omega i danas posebna

Današnje sportske limuzine mogu imati znatno više snage, pogon na sve kotače i bržu automatiku, ali Lotus Omega pripada razdoblju u kojem je vozač morao upravljati gotovo svime sam. Ručni mjenjač, stražnji pogon, dva turbopunjača i odsutnost kontrole proklizavanja stvorili su automobil čije se performanse nisu svodile na broj na zaslonu.

Priča o 40 RA samo je pojačala reputaciju koju je Type 104 već imao. Prije krađe automobil je već bio službeno deklariran na 283 km/h, već se o njemu raspravljalo u parlamentu i već je nosio titulu jedne od najbržih četverovratnih limuzina svojeg doba. Pljačkaši mu nisu stvorili performanse - samo su, na najgori mogući način, pokazali kolika je tada bila razlika između njega i prosječnog policijskog automobila.